Time je učenicima koji nikada nisu bili na moru omogućeno ljetovanje, ali i osamostaljivanje, jer većina se njih do tada nije odvajala od roditelja na dulje vrijeme.

Veliki i lijepi prostor odmarališta dijelili smo s korisnicima i djelatnicima Centra za rehabilitaciju „Mala Terezija“ iz Vinkovaca. Zahvaljujući uspješnom dogovoru, naši su učenici imali osigurano sve što im je bilo potrebno za ugodan boravak. Naime, Centar već nekoliko godina ljetuje u Supetru, a među svojim djelatnicima imaju kuhare, spremačice i medicinsko osoblje koji su neizostavan dio tima zaduženog za provedbu ljetovanja.

Nemoguće je opisati ushićenje učenika doživljenim. Počelo je trenutkom kada su ugledali more o kojemu su samo slušali na nastavi, a nastavilo se tijekom vožnje trajektom, užitkom boravka u novom mjestu, kupanjem i sunčanjem.

U svakodnevnim šetnjama upoznavali smo Supetar. Odlazili smo na plažu prijepodne i poslijepodne te učili plivati i roniti, a pomalo smo se i sunčali pazeći da ne izgorimo. Vozili smo se i na pedalini (oni koji su savladali osnove plivanja). Učenici su se u potpunosti prepustili brizi svojih učiteljica. Samo ponekad navečer sjetili bi se svojih roditelja, a rijetko bi kapnula i poneka suza. Srećom, sve bi se zaboravilo u večernjoj šetnji uz najdraži sladoled.

U trenutcima predaha od plaže, učenici su sudjelovali na dvjema radionicama izrade slike i razglednice tehnikom kemogram. Bilo je lijepo vidjeti uzbuđenje na licima kada su kao čarolijom nastala njihova originalna djela. Posljednjih dana ljetovanja svi su se radovi mogli vidjeti na izložbi „ More i ja“ u dvorištu Odmarališta.

Nakon devet dana ljetovanja učenici su se oprostili od Supetra, sa željom za ponovnim dolaskom. Tijekom putovanja kući vidjelo se da su se poželjeli kuće i roditeljskog zagrljaja.

Svi smo se složili oko toga da nam je zaista bilo lijepo, a na puno načina i vrlo korisno.