Glavni vodič  je bio gosp. Čanaki, a ostali su se izmjenjivali na pojedinim odredištima. Učenici su obišli muzej Memorijalnoga centra i vojne poligone, Spomen dom Ovčaru, Memorijalno groblje, Mjesto sjećanja, vukovarska bolnica 1991., „Groblje tenkova“ tj. Trpinjsku cestu i Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti... O dojmovima učenika govore i sljedeće rečenice:

„... Prolazeći hodnikom bolnice, osjećala sam se neugodno i uplašeno zamišljajući kako je tek bilo u njoj 1991. godine...“ (Nina, 8. b)

„Učenici su tijekom posjeta Vukovara puno naučili te su barem djelomično mogli zamisliti kakvim su patnjama bili izloženi hrvatski branitelji...“ (Ema, 8. d)

„Bilo je emotivno. Neki se nisu mogli suzdržati pa su pustili suzu.“ (Lana, 8. d)

„Sve pukotine u zidovima bolnice kao da su vikale: „Rat je bio ovdje; uzimao je živote. Ovi moji ožiljci nikada neće zacijeliti.“ (Borna, 8. b)

Završni je dio terenske nastave bio određen Školom mira, predavanjem čiji je cilj da učenici odnesu svojim domovima dojmove mira, nenasilja i tolerancije na kojima se može graditi budućnost , te u znaku kviza znanja. Natjecale su se 4 škole. Naši su predstavnici bili Matea Orešković i Noah Gašparević. Zahvaljujući njihovom znanju o Domovinskome ratu, osvojili su prvo mjesto. Iskrene čestitke!

 Oni koji poznaju svoju povijest imaju izgleda za svijetlu budućnost.