2014-11-13 13:54:39 Antonio Svirčević – među najboljim pjesnicima na Smotri u Cerniku Dana 7. 11. 2014. održan je u Cerniku (kod Nove Gradiške) 21. susret malih pjesnika Slavonije i Baranje. Organizatori Susreta su raspisali natječaj na koji su prispjele 102 pjesme iz 30 škola štokavskoga govornoga područja. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo (u sastavu: mr.sc. Ivan Slišurić,prof., Željka Horvat-Vukelja, prof. i Đurđica Stuhlreiter,prof.) odabralo je za javno izvođenje na Susretu 40 pjesama koje su objavljene u zbirci pod nazivom „Slavonija, prozor duše moje“. Među tih 40 pjesama nalaze se i tri pjesme naših učenika: Antonija Svirčevića, Petre Kresić i Ane Prica. Pjesma Antonija Svirčevića „Ima jedan dječak...“ nagrađena je kao jedna među pet najboljih. O tome koliko su pjesme uistinu lijepe, prosudite i sami nakon čitanja, a njihove mentorice (Ivana Paulić - Antoniju i Petri, i Gracijela Vukić – Ani) izuzetno su ponosne na njih i želimo im još puno ovakvih Susreta.
IMA JEDAN DJEČAK ...
Ima jedan nestašan dječak u meni, vrpolji se, proviruje i cupka često, zgodama i nezgodama praveći mjesto,
Ima jedan dječak u meni, koji stalno nešto pita, sve od reda gnjavi i velike zbrke u glavama pravi.
Ima jedan čudnovat dječak u meni, koji samo čeka pravu priliku da svojim djelom iznenadi mamu, tatu, striku...
Ima jedan dječak u meni, sretan, razigran, mio i drag, koji samo proviruje, vrpolji se i cupka.
Ima jedan stvarno drag dječak u meni...
Antonio Svirčević, 6. r.
ŠTO MI MAJKA KAŽE
Majka kaže Da majka uvijek pomaže, Da razumije sve strke I svakakve dječje muke.
Majka kaže: „Ne boj se! Vrati se na noge I oborit ćeš mnoge!“
Majka kaže: „Voli, I riješit ćeš se boli! Čim vidiš cvijet, Zamisli da gledaš svijet.“
Majka kaže: „Ljepota je u tebi I oko tebe. U bezbroj je tonova i nijansi, A svaka boja nešto krasi.“
Majka kaže: “Pazi! Ne slušaj onoga što laže, Slušaj što ti majka kaže!“
Ana Prica, 8. r.
MOJA DOMOVINA
Moja domovina Hrvatska se zove, a sada poslušajte riječi ove!
Na Zagorje, Dalmaciju, Liku, Kvarner, Istru i Slavoniju Hrvatska se dijeli, barem tako moja mama veli.
Zagorje, na daleko prepoznaju brege tvoje. Dalmacijo, lijepa moja, na daleko poznata je paška čipka tvoja.
U plavom moru uz greben koralji stoje i usrećuju, Domovino, lice tvoje. Kad valovi nježno se njišu, tad pjesnici o tebi pjesme pišu.
Gdje sjaji se najljepša zora, tamo je lice Hrvatskoga mora. Isto tako slavonsko usrećuje lice kada mu sa zlatnih polja pjesmu pjevaju ptice, srna što u šumi spava, rijeke Dunav i Drava, raštrkani konji vrani i narodni običaji.
Leti pozdrav iz nizine širom moje domovine!
Petra Kresić, 6. r.
|
Osnovna škola "Antun Gustav Matoš" Vinkovci |