Osnovna škola "Antun Gustav Matoš" Vinkovci

Dana 7. 11. 2014. održan je u Cerniku (kod Nove Gradiške) 21. susret malih pjesnika Slavonije i Baranje. Organizatori Susreta su raspisali natječaj na koji su prispjele 102 pjesme iz 30 škola štokavskoga govornoga područja. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo (u sastavu: mr.sc. Ivan Slišurić,prof., Željka Horvat-Vukelja, prof. i Đurđica Stuhlreiter,prof.) odabralo je za javno izvođenje na Susretu 40 pjesama koje su objavljene u zbirci pod nazivom „Slavonija, prozor duše moje“. 

Među tih 40 pjesama nalaze se i tri pjesme naših učenika: Antonija Svirčevića, Petre Kresić i Ane Prica.

Pjesma Antonija Svirčevića „Ima jedan dječak...“ nagrađena je kao jedna među pet najboljih. O tome koliko su pjesme uistinu lijepe, prosudite i sami nakon čitanja, a njihove mentorice (Ivana Paulić - Antoniju i Petri, i Gracijela Vukić – Ani) izuzetno su ponosne na njih i želimo im još puno ovakvih Susreta.

IMA  JEDAN  DJEČAK ...

Ima jedan nestašan dječak u meni,

vrpolji se,

proviruje

i cupka često,

zgodama i nezgodama praveći mjesto,

Ima jedan dječak u meni,

koji stalno nešto pita,

sve od reda gnjavi i

velike zbrke u glavama pravi.

Ima jedan čudnovat dječak u  meni,

koji samo čeka pravu priliku

da svojim djelom

iznenadi mamu, tatu, striku...

Ima jedan dječak u meni,

sretan, razigran, mio i drag,

koji samo proviruje,

vrpolji se

i cupka.

Ima jedan stvarno drag dječak u meni...

                                  Antonio Svirčević, 6. r.

ŠTO  MI  MAJKA  KAŽE

Majka kaže

Da majka uvijek pomaže,

Da razumije sve strke

I svakakve dječje muke.

Majka kaže:

„Ne boj se!

Vrati se na noge

I oborit ćeš mnoge!“

Majka kaže:

„Voli,

I riješit ćeš se boli!

Čim vidiš cvijet,

Zamisli da gledaš svijet.“

Majka kaže:

„Ljepota je u tebi

I oko tebe.

U bezbroj je tonova i nijansi,

A svaka boja nešto krasi.“

Majka kaže:

“Pazi! Ne slušaj onoga što laže,

Slušaj što ti majka kaže!“

                                                               Ana Prica, 8. r.

MOJA  DOMOVINA

Moja domovina Hrvatska se zove,

a sada poslušajte riječi ove!

Na Zagorje, Dalmaciju, Liku, Kvarner, Istru i Slavoniju

Hrvatska se dijeli,

barem tako moja mama veli.

Zagorje, na daleko prepoznaju brege tvoje.

Dalmacijo, lijepa moja, na daleko

poznata je paška čipka tvoja.

U plavom moru uz greben koralji stoje

i usrećuju, Domovino, lice tvoje.

Kad valovi nježno se njišu,

tad pjesnici o tebi pjesme pišu.

Gdje sjaji se najljepša zora,

tamo je lice Hrvatskoga mora.

Isto tako slavonsko usrećuje lice

kada mu sa zlatnih polja pjesmu pjevaju ptice,

srna što u šumi spava,

rijeke Dunav i Drava,

raštrkani konji vrani

i narodni običaji.

Leti pozdrav iz nizine

širom moje domovine!

                                                               Petra Kresić, 6. r.